Kada se dijete rodi, automatski reagira na zvuk, dodir i svjetlo. Ovi urođeni, primitivni refleksi predstavljaju prvi oblik komunikacije s okolinom. Oni pomažu tijekom poroda, olakšavaju prilagodbu novorođenčeta životu izvan maternice te postavljaju temelje za kasniji razvoj motoričkih i kognitivnih vještina.
U zdravom razvoju, ti refleksi postupno se integriraju u voljne, preciznije pokrete unutar prve godine života kako se središnji živčani sustav razvija. Međutim, kada refleksi ostanu prisutni dulje nego što je očekivano, to može biti znak nezrelosti živčanog sustava i izazvati niz razvojnih teškoća.
U ovom blogu saznat ćete što su primitivni refleksi, zašto se ponekad zadržavaju, koji su najčešći te kakve posljedice mogu imati na razvoj djeteta. Također, predstavit ćemo učinkovite metode za njihovu integraciju, uključujući Tomatis metodu i ciljane vježbe koje provodimo u Centru Sinapsa.
Refleksi s kojima se beba rađa i njihova važnost
Novorođenče se rađa s nizom primitivnih refleksa koji mu omogućuju preživljavanje i pravilan neurološki razvoj.
Među najvažnijima su:
- Refleks sisanja (rooting) – pomaže bebi da pronađe dojku, zadrži je i učinkovito se hrani.
- Moro refleks – refleks “znenadnog trzaja” koji štiti bebu u potencijalno opasnim situacijama.
- Palmarni refleks (refleks hvata) – postavlja temelje za razvoj fine motorike.
- Refleks automatskog hoda (stepping) – aktivira mišiće nogu i potiče rane obrasce hodanja.
- Galant refleks – potiče razvoj puzanja stimulacijom bočnih strana kralježnice.
- Tonički labirintski refleks (TLR) – važan za ravnotežu i orijentaciju tijela.
Ovi refleksi ključni su za rani razvoj, a njihova pravovremena integracija postavlja temelj za kasnije učenje, pažnju, motoriku i emocionalnu stabilnost.
Što su primitivni refleksi?
Primitivni refleksi su automatski, urođeni pokreti koje novorođenče koristi za preživljavanje i uspostavu prvih neuroloških veza. Oni uključuju niz pokreta i reakcija koje potiču razvoj mozga i tijela. S vremenom, ti refleksi trebaju biti inhibirani i zamijenjeni kontroliranim, voljnim pokretima.
Ako refleksi ostanu aktivni izvan predviđenih razvojnih faza, mogu uzrokovati teškoće u motoričkom razvoju, ravnoteži, koordinaciji, pažnji i emocionalnoj regulaciji.
Zašto dolazi do zadržavanja refleksa?
Razlozi zbog kojih refleksi ostaju prisutni duže nego što bi trebali uključuju:
- Prenatalni i perinatalni stres – komplikacije u trudnoći, stres kod majke, težak ili inducirani porod, carski rez.
- Nedovoljna osjetilna stimulacija – manjak raznolikih senzomotornih iskustava u prvim mjesecima života.
- Neurološki i razvojni poremećaji – genetski, traumatski ili metabolički čimbenici koji ometaju sazrijevanje živčanog sustava.
Najčešći zadržani refleksi i njihovi utjecaji
- Moro refleks – može uzrokovati tjeskobu, preosjetljivost, nesigurnost i teškoće u ravnoteži.
- Asimetrični tonički refleks (ATNR) – otežava koordinaciju oko-ruka, može utjecati na pisanje i čitanje.
- Simetrični tonički refleks (STNR) – ometa složenije motoričke zadatke poput puzanja, penjanja i vožnje bicikla.
- Palmarni refleks – može ograničiti razvoj fine motorike i preciznih pokreta šake.
Kako se primitivni refleksi integriraju?
Proces integracije refleksa temelji se na razvoju viših moždanih centara koji preuzimaju kontrolu nad automatskim reakcijama. Ključni mehanizmi uključuju:
- Mijelinizaciju živčanih puteva i sinaptičku reorganizaciju – omogućuju inhibiciju refleksnih odgovora i prijelaz na kontrolirane pokrete.
- Tjelesne aktivnosti i ponavljana senzorno-motorna iskustva – potiču razvoj integriranih funkcija mozga i tijela.
Kako to radimo u Centru Sinapsa
U Sinapsi Zagreb s djecom radimo ciljane aktivne i pasivne vježbe za svaki refleks. Pasivne vježbe uključuju blagu stimulaciju refleksnih točaka radi „buđenja“ refleksa, dok se kroz aktivne vježbe potiče njihova integracija ponavljanjem prirodnih obrazaca kretanja.
🔹 Koordinacijske vježbe – poput iskoraka, hodanja po gredi, vođenja lopte – razvijaju harmonično djelovanje tijela.
🔹 Vježbe balansa – stajanje na jednoj nozi, balansne ploče, prepreke – jačaju stabilnost, sigurnost i osjećaj za prostor.
🔹 Proprioceptivne vježbe – vožnja bicikla, udaranje i dodavanje lopte – razvijaju svijest o tijelu, snazi i smjeru pokreta.
🔹 Koordinacija oko-ruka – aktivnosti poput prepisivanja, hranjenja, dodavanja – usklađuju pogled i pokret ruke.
🔹 Vizualno praćenje – praćenje prsta, lopte, predmeta u pokretu – važan temelj za čitanje i pažnju.
🔹 Facijalne ekspresije – jačanje mišića lica za govor, žvakanje, disanje i izražavanje emocija.
🔹 Prijelaz medijalne linije tijela – potičemo radnje koje prelaze imaginarnu središnju liniju (npr. dodavanje predmeta s jedne strane tijela na drugu), što je ključno za koordinaciju, pisanje i svakodnevno funkcioniranje.
Vježbe se prilagođavaju svakom djetetu, prate njegov razvoj i izazove, te se provode uz stalno vodstvo terapeuta.
Uloga Tomatis metode u integraciji refleksa
Tomatis metoda, koju provodimo u Sinapsi, predstavlja snažnu nadopunu procesu integracije refleksa. Kroz slušnu stimulaciju, metoda aktivira:
- Retikularni aktivacijski sustav – koji regulira razinu budnosti, pažnje i svijesti.
- Vestibularni sustav – koji kontrolira ravnotežu i pokret.
- Neuroplastičnost mozga – stvaranje novih veza i sinapsi.
Kombinacija ciljanih vježbi i Tomatis terapije stvara snažan sinergijski učinak na razvoj mozga, pažnju, emocionalnu regulaciju i motoričke vještine.
Integracija primitivnih refleksa je temelj zdravog psihomotornog i kognitivnog razvoja. Kada se ovaj proces podrži stručnim vođenjem, kroz individualne vježbe i Tomatis terapiju, djeca imaju veće šanse ostvariti svoj puni potencijal.
Ako primjećujete kod svog djeteta izazove u razvoju motorike, govora, pažnje ili učenja – pozivamo vas da nas kontaktirate. U Centru Sinapsa Zagreb izrađujemo personalizirane programe koji kroz stručno vodstvo kombiniraju integraciju refleksa i Tomatis metodu.
Krenimo zajedno na put razvoja – korak po korak, refleks po refleks.
