“Primijetila sam da moje dijete često hoda na prstima, osobito kada je uzbuđeno ili ulazi u novu prostoriju. Trebam li se zabrinuti?” – pitanje je koje u Sinapsi Zagreb čujemo gotovo svakoga tjedna. U ovom blogu objašnjavamo zašto je hod na prstima (toe walking) čest upravo kod djece iz spektra autizma. Nadalje, kako ga gledati kroz senzorne, motoričke i refleksne naočale. Kako fizioterapija u kombinaciji s Tomatis metodom pomaže djeci da ponovno “osjete tlo pod nogama”.
Kako prepoznati i kada reagirati
Hod na prstima znači da dijete prilikom koraka ne spušta petu na podlogu. Do druge godine to može biti prolazna razvojna faza, no nastavi li se i poslije navršenih dvanaest do osamnaest mjeseci samostalnog hoda, govori se o hodu na prstima. U općoj populaciji to se javlja u manje od jednog postotka djece, dok znatsvena studija Valagussa i sur. procjenjuje da 20–45 % djece i adolescenata iz spektra autizma ima ovakav obrazac hoda. Ta razlika upozorava da iza tog “malog” motoričkog detalja često stoje specifične senzorne i neurološke poteškoće, a ne puk slučaj ili nasljednost.
Zašto djeca s autizmom hodaju na prstima
Kod mnoge djece iz spektra autizma radi se o složenom spletu čimbenika. Neka djeca izbjegavaju taktilni podražaj jer im hladna ili hrapava površina “bode” stopala. Druga pak djeca traže dodatnu proprioceptivnu i vestibularnu stimulaciju, a hod na prstima napinje mišiće lista i daje im snažniji osjet dubokog pritiska. Motorička komponenta nije zanemariva: dugotrajno hodanje tako može skratiti gastrocnemius i Ahilovu tetivu, što dodatno otežava spuštanje pete i stvara začarani krug.
Primitivni refleksi igraju još jednu važnu ulogu. Trunk extension, Tonic labyrinthine reflex (TLR) i Foot tendon guard (FTG ) mogu imati utjecaj na hod na prstima ako nisu integrirani odnosno ako su zadržani dulje nego što bi trebali. Oni “guraju” težinu tijela prema prstima pa dijete instinktivno ostaje na prednjem dijelu stopala.
Znanstvena istraživanja kažu da perzistentni hod na prstima kod djece s autizmom nastaje na presjeku senzorne, motoričke i refleksne neravnoteže.
Radovi Valagusse i suradnika pokazuju da djeca koja hodaju na prstima imaju izraženiji obrazac “traženja dodatne senzorne stimulacije” te manji opseg dorzifleksije u gležnju. Ipak, novije istraživanje Camie i kolega nije našlo jasnu razliku u ukupnoj senzornoj obradi između skupine koja hoda na prstima i one koja ne, ali je zabilježilo niže motoričke i kognitivne rezultate kod djece s tip‑toe obrascem. Pregled Accarda i Barrowa nad 61 mališanom iz spektra upućuje na povezanost neintegriranog tonusnog labirintnog refleksa i hoda na prstima. Neka biomehanička ispitivanja upozoravaju da kronično skraćeni mišići lista dodatno pogoršavaju položaj stopala. Brojke iz svih tih radova slažu se u jednom: čimbenici se isprepliću, pa je za uspjeh terapije ključan integrirani pristup koji uvažava i senzornu i motoričku komponentu.
Podrška fizioterapijom i senzornom integracijom
S obzirom na mnoštvo faktora, liječenje hoda na prstima kod djece s autizmom zahtijeva integriran pristup u kojem fizikalna i radna terapija imaju ključnu ulogu. Istraživanja pokazuju da oko 60% djece s PAS i hodom na prstima dobiva fizikalnu terapiju, naspram 38% neurotipične djece s istim problemom. Terapijske mjere obično uključuju:
- Vježbe istezanja i mobilizacije gležnja: cilj je povećati dorzifleksiju (savijanje stopala prema tibiji) istezanjem listova i ahilove tetive.
- Jačanje i vježbe balansa: uključuju stajanje na jednoj nozi, hodanje po neravnim i teksturiranim površinama (pijesak, teglica). Uključuju i vježbe ravnoteže na valjcima ili balans-slabovima kako bi se poboljšala senzomotorna kontrola. To pomaže djetetu da osjeti potporu na cijelom stopalu.
- Proprioceptivne i taktilne aktivnosti: hodanje bosi ili uz nošenje specijalnih senzorskih čarapa, masaža stopala, pritiskanje peta o različite površine ili korištenje masažnih loptica ispod stopala mogu smanjiti taktilnu neosjetljivost i potaknuti prihvat dodirom.
- Integracija primitivnih refleksa: specifične terapije usmjerene na integraciju zadržanih refleksa.
Ortotske mjere i pomagala: u ozbiljnijim slučajevima koriste se ortoze ili potporna obuća (pojačano đonovi ili specijalni ulošci) kako bi se olakšao kontakt pete i korigirao položaj stopala. Ipak, izbjegava se stalno nošenje utegnutih čizmi jer je važno i dalje raditi na aktivnoj funkciji stopala.
Sinergija fizikalne terapije s radnom terapijom i senzornom integracijom često daje najbolje rezultate. Primjerice, radni terapeut može raditi na desenzibilizaciji stopala do čimbenika poput trave, vode ili drugačijih tekstura. Također se preporuča uvoditi igre u kojima dijete “zahtijeva” pritisak na noge (npr. skakanje, nošenje tereta na ramenima).
U Sinapsi Zagreb prvo mjerimo opseg pokreta gležnja i tonus mišića. Program zatim uključuje istezanje gastrocnemiusa ili “istezanje mišića lista” i fascijalni rad kako bismo istegnuli Ahilovu tetivu. Zatim, tu su i vježbe balansa na neravnim podlogama da potaknemo cijelo stopalo, ciljane obrasce za integraciju primitivnih refleksa te kućni program kojim roditelji svakodnevno prate navike obuće i tekstura po kojima dijete hoda.
Kako Tomatis metoda pomaže
Sinapsa Zagreb primjenjuje Tomatis metodu, audio-psiho-fonološku terapiju, koja putem modulirane glazbe potiče senzornu obradu u mozgu. Tomatis slušni trening direktno stimulira vestibularni sustav koji je usko povezan s ravnotežom, koordinacijom i osećajem položaja tijela. Nakon odslušanog Tomatis ciklusa mnogi roditelji su javljali da je dijete otpornije na taktilne senzacije i prirodnije spušta pete na pod.
Što možete učiniti već danas
Promatrajte kada se hod na prstima pojačava. Uvedite igru bosih stopala po travi, pijesku ili tepihu. Potaknite dijete na skokove, preskoke i guranje teških igračaka kako bi osjetilo pete. Razmislite o stručnoj procjeni fizioterapeuta i senzornog pedagoga. Istražite mogućnosti Tomatis ciklusa u Sinapsi i dogovorite besplatno savjetovanje s našom Tomatis terapeuticom i fizioterapeuticom.
Hod na prstima kod djece s autizmom nije tek bezazlena navika, on odražava način na koji dijete prima i obrađuje podražaje te organizira svoje tijelo u prostoru. Integrirana terapija – fizioterapija, radna terapija, integracija refleksa i Tomatis – pomaže djetetu da doslovno stane na vlastite noge i napravi sljedeći razvojni korak.
Zaključno, hod na prstima kod djece s autizmom često je indikacija senzorne i motoričke neravnoteže. Kombiniranom terapijom – uključujući fizikalnu i radnu terapiju, integraciju refleksa i senzorne aktivnosti – moguće je postići značajna poboljšanja u položaju stopala i načinu hodanja. Tomatis metoda u Sinapsi podržava ovaj proces tako što na holistički način poboljšava senzornu obradu i samoregulaciju djeteta. U sinergiji s fizioterapijskim metodama, ona može pridonijeti da dijete sa smanjenom nelagodom prihvati puni kontakt petom i stekne sigurniji, što prirodniji hod.
Želite li saznati može li Tomatis pomoći vašem djetetu? Nazovite Sinapsu Zagreb na +385 99 263 6230 ili nam pišite na sinapsa.zg@gmail.com i dogovorite besplatno savjetovanje.
